ANTIBIOTICI I PROBAVNE TEGOBE
Primjena antibiotika smanjuje broj bakterija zdrave crijevne mikroflore. Počinju dominirati bakterije neosjetljive na antibiotike, koje su štetne i uzrokuju probavne tegobe.
S obzirom na širinu djelovanja na mikrobe antibiotici se dijele na:
- antibiotike uskog spektra (ovi uništavaju manji broj različitih vrsta bakterija)
- antibiotike širokog spektra (ovi uništavaju veći broj različitih vrsta bakterija)
Najčešće probavne tegobe javljaju se kod antibiotika širokoga spektra koji kao aktivni sastojak sadrže:
- amoksicilin
- amoksicilin i klavulansku kiselinu
- klindamicin
- različite cefalosporinske antibiotike
Zbog mogućnosti probavnih tegoba tokom uzimanja antibiotika savjetuje se uzimanje testiranih probiotičkih kultura od prvog dana primjene antibiotika, tokom čitavog trajanja liječenja antibioticima i najmanje jednu sedmicu nakon prestanka liječenja antibioticima.
Neželjena dejstva kod uzimanja antibiotika
Svaki lijek (ne samo antibiotik) može imati neželjena dejstva koja su uglavnom blaga i prolazna. Što je veći spektar djelovanja antibiotika, veći je uticaj na crijevnu mikrofloru, a posljedica je veća vjerovatnoća štetnih neželjenih dejstava. Naime, antibiotici ne razlikuju loše i korisne bakterije i zbog toga mogu narušiti ravnotežu mikroba u crijevima.
Zato su najčešća neželjena dejstva tokom primjene antibiotika uglavnom probavne tegobe, npr:
- proljev
- bolovi u stomaku
- nadutost
- slabija otpornost organizma
To su uglavnom blage do umjerene smetnje, a rjeđe se mogu pojaviti vrlo teške tegobe – pseudomembranozni kolitis, koji nastaje zbog povećane pojave bakterije Clostridium difficile.
Ako su probavne tegobe umjerene do teške, ponekad pacijenti prijevremeno prestanu uzimati antibiotike, čime se smanjuje njihova efikasnost i povećava bakterijska otpornost na antibiotike. Međutim, oštećena crijevna mikroflora također može izazvati razvoj sindroma razdražljivog crijeva.
Istodobna primjena preporučenih probiotika s antibioticima omogućit će da se kod pacijenata ne pojave probavne tegobe i da završe liječenje antibiotikom. Time se povećava uspješnost liječenja infekcije i smanjuje mogućnost razvoja otpornosti na antibiotike.
Nekoliko kratkih uputstava za doziranje
Tokom uzimanja probiotika treba voditi računa o tome da je riječ o bakterijama i da su osjetljive na antibiotike. Zato je između doze antibiotika i probiotika najbolje napraviti interval od barem dva sata.
Budući da efekti antibiotika na mikrofloru mogu trajati i nakon prestanka uzimanja antibiotika (poput pojave proljeva), preporučuje se da nastavite uzimati probiotike najmanje sedmicu dana nakon završetka terapije antibioticima, pa i duže.
Važno je odabrati kvalitetne i dokazano učinkovite probiotičke bakterije. Jedna od tih je Lactobacillus rhamnosus GG, za koju su istraživanja pokazala da smanjuje učestalost probavnih smetnji uzrokovanih primjenom antibiotika za 65%.
Izvori:
- Floch et al: Recommendations for probiotics use – 2015 update, Proceedings and Consensus Opinion. J Clin Gastroenterol. 2015; 49:S69-73
- Guarino et al: European Society for Pediatric Gastroenterology, Hepatology, and Nutrition/ European Society for Pediatric: Infectious Diseases evidence-based guidelines for the management of acute gastroenteritis in children in Europe update 2014. J Pediatr Gastroenterol Nutr. 2014;59:132–152.
- Guarner et al: World Gastroenterology Organisation Global Guidelines: probiotic and prebiotics. February 2017.
- Jernberg et al: Long-term impacts of antibiotic exposure on the human intestinal microbiota. Microbiology. 2010 Nov; 156(Pt 11):3216-23.
- Orel: Intestinal microbiota, probiotics and prebiotics: comprehensive textbook for health professionals. Institute for Probiotics and Functional Foods, Ljubljana, 2014. 146-161.
- Vanderhoof et al: Lactobacillus GG in the prevention of antibiotic-associated diarrhea in children. J Pediatr. 1999 Nov;135(5):564-8.